roberta. 16.
glazba. fotografija. prijatelji. obitelj.
{that's all i need.}
Red Hot Chili Peppers.
The Fratellis.
The Kooks.
Arctic Monkeys.
ex - yu glazbica.
također sva starija glazbica.
{'50, '60, '70, '80, '90.} &hearts
+ blues & jazz. &hearts
glazba. fotografija. prijatelji. obitelj.
{that's all i need.}
Red Hot Chili Peppers.
The Fratellis.
The Kooks.
Arctic Monkeys.
ex - yu glazbica.
također sva starija glazbica.
{'50, '60, '70, '80, '90.} &hearts
+ blues & jazz. &hearts
Give us a kiss and maybe we can go out
It's hard to miss you when you follow us about
Buy us some shoes and maybe take us for cola
We'll get you there in some filthy big gondola.
7.travnja, '11.
o, anđele, da samo znaš
kako je ovdje prazno bez tebe.
nedostaješ mi, neopisivo.
volim te, uvijek i zauvijek.
to znaš.
MAMA &hearts
It's hard to miss you when you follow us about
Buy us some shoes and maybe take us for cola
We'll get you there in some filthy big gondola.
7.travnja, '11.
o, anđele, da samo znaš
kako je ovdje prazno bez tebe.
nedostaješ mi, neopisivo.
volim te, uvijek i zauvijek.
to znaš.
MAMA &hearts
blogovi koji postoje , te blogovi koji su nekad bili a kojih sada više nema. volim vas sve. &hearts
Luka. &hearts
lora li.
Leane.
Ln- she's a problem to solve.
°miss.sunshine.
lina
Dreamer
.Star.
. I'm Big Red Monster!.
Jedan komentar uz pročitani post? Da.
Komentari tipa: "Svrati i komentiraj!" ? NE.
Luka. &hearts
lora li.
Leane.
Ln- she's a problem to solve.
°miss.sunshine.
lina
Dreamer
.Star.
. I'm Big Red Monster!.
Jedan komentar uz pročitani post? Da.
Komentari tipa: "Svrati i komentiraj!" ? NE.
Blog kreiran: 12.02.2008. (11:40)
21.06.2011.
... long time ago.
eh. bok.
eto mene natrag.
pa, dok me nije bilo, nije se dogodilo baš mnogo lijepih stvari, tako da ni nemam o čemu pisat.
osim ako pojedinci žele da ih bacim u depresiju, no nastojat ću to ne učiniti.
pa, odakle krenuti?
malo filozofije za promjenu bi dobro došlo jer ionako baš i nemam kome se ispucat kako treba pa nek' ovaj blog bar nečemu služi.
pa, trenutno se pitam, kako da se pomaknem sa životom... sve samo ide nadolje, nikako da krene nabolje, pa ostaje samo nada, a nada je kurva, i sve je to zatvoreni krug u kojem se svi mi vrtimo, i guess.
pa, sada, kada najbitnije osobe u mom životu više nema, ne znam kome se obratiti. sve je bilo lakše kad je ONA bila tu... a kako krenuti dalje ? bez mame, sa tako malo godina. ne znam, odista.
škola je završila, nisam nimalo zadovoljna prosjekom, al sve je dobro ispalo, s obzirom na okolnosti, samo neka je i to završilo.
još nisam svjesna toga da je ljeto, jednostavno još uvijek mislim da je za par dana ponedjeljak, da se moram dić u 6, spremit za školu i otić na bus. a ne moram, sad je došla sloboda koju sam toliko priželjkivala, a sad kao da mi ... smeta? pa pomalo i da jer se gubim u njoj. ne volim nezaposlenost i ljenčarenje. bar se nadam sezonskom posliću pa da i neka lova sjedne na račun, ne bi bilo loše.
sad kad imam masu vremena ne bi bilo loše ni uzet fotić u ruke, ili možda olovku, ili gitaru, al jednostavno mi se ne da pomaknut svoju lijenu guzicu koja MRZI ljenčarenje, a ljenčari. da, da, zanimljivo, znam.
pa da ipak malo pomaknem svoje lijeno dupe, srijedu putujem za dalmaciju. bar malo promjene i odmora. očito će mi dobro doći.
nadalje. mrzim kad se razočaram u ljude, a to mi se u zadnje vrijeme jednostavno prečesto događa. i još mi je gore što su to osobe koje su mi najbliže. imam li ja možda previsoka očekivanja? ili se ljudi zaista mijenjaju? samo sam navikla na nešto kod nekih osoba, i onda mi se to oduzme ili nestane...
bojim se tih promjena kod ljudi, i nervira me jako što valjda jedino ja ostajem ista. valjda jedino ja ostajem dežurna budala. pa zašto, dovraga? da se bar i ja promijenim pa da netko tuguje i zbog mene. samo ja suze lijevam. eh, bokte. ne znam zašto al valjda je uvijek tako. još je najgore od svega, što te ljudi počnu uzimati zdravo za gotovo. a ja ne znam šta napravit. ju-pi.
utjeha? the kooks i the fratellis. *čagica*
bar još u nečemu da mogu uživat kako treba!
još jedna stvar pa da odem.
ne, ne mogu shvatiti kako ljudima na prvom mjestu može bit hobi ili neka STVAR. zar nije logično da su ljudima na prvom mjestu ljudi? ne logično, nego... prirodno?
obožavam glazbu. obožavam fotografiju. sve su to moji hobiji i živim za to.
ali... ne, nikada neću moći reći da je glazba/fotografija na prvom mjestu u mom životu. jednostavno - ne.
na prvom mjestu u mom životu su obitelj i prijatelji. tek onda nešto drugo može doć u obzir.
kakvu god strast u meni izazivala glazba/fotografija, nikada to neće izazvati onakvu strast i ljubav kakvu mogu izazvati ljudi. to je tako, to je ČINJENICA.
glazbenici, fotografi, sportaši i FILOZOFI - zapljuvajte me koliko hoćete, to je moje mišljenje.
{znam da će se jedna osoba prepoznati u ovome - ne osuđujem te, samo me tvoj post potaknuo na ovo, a pomalo me i uvrijedio.}
pa sad polako bih mogla i na spavanje.
hvala svima koji će ovo pročitat i utrošit vrijeme koje je i više nego dragocjeno na neku glupost poput ove. ćao.
& P.S. sretan vam prvi dan ljeta. uživajte.
eto mene natrag.
pa, dok me nije bilo, nije se dogodilo baš mnogo lijepih stvari, tako da ni nemam o čemu pisat.
osim ako pojedinci žele da ih bacim u depresiju, no nastojat ću to ne učiniti.
pa, odakle krenuti?
malo filozofije za promjenu bi dobro došlo jer ionako baš i nemam kome se ispucat kako treba pa nek' ovaj blog bar nečemu služi.
pa, trenutno se pitam, kako da se pomaknem sa životom... sve samo ide nadolje, nikako da krene nabolje, pa ostaje samo nada, a nada je kurva, i sve je to zatvoreni krug u kojem se svi mi vrtimo, i guess.
pa, sada, kada najbitnije osobe u mom životu više nema, ne znam kome se obratiti. sve je bilo lakše kad je ONA bila tu... a kako krenuti dalje ? bez mame, sa tako malo godina. ne znam, odista.
škola je završila, nisam nimalo zadovoljna prosjekom, al sve je dobro ispalo, s obzirom na okolnosti, samo neka je i to završilo.
još nisam svjesna toga da je ljeto, jednostavno još uvijek mislim da je za par dana ponedjeljak, da se moram dić u 6, spremit za školu i otić na bus. a ne moram, sad je došla sloboda koju sam toliko priželjkivala, a sad kao da mi ... smeta? pa pomalo i da jer se gubim u njoj. ne volim nezaposlenost i ljenčarenje. bar se nadam sezonskom posliću pa da i neka lova sjedne na račun, ne bi bilo loše.
sad kad imam masu vremena ne bi bilo loše ni uzet fotić u ruke, ili možda olovku, ili gitaru, al jednostavno mi se ne da pomaknut svoju lijenu guzicu koja MRZI ljenčarenje, a ljenčari. da, da, zanimljivo, znam.
pa da ipak malo pomaknem svoje lijeno dupe, srijedu putujem za dalmaciju. bar malo promjene i odmora. očito će mi dobro doći.
nadalje. mrzim kad se razočaram u ljude, a to mi se u zadnje vrijeme jednostavno prečesto događa. i još mi je gore što su to osobe koje su mi najbliže. imam li ja možda previsoka očekivanja? ili se ljudi zaista mijenjaju? samo sam navikla na nešto kod nekih osoba, i onda mi se to oduzme ili nestane...
bojim se tih promjena kod ljudi, i nervira me jako što valjda jedino ja ostajem ista. valjda jedino ja ostajem dežurna budala. pa zašto, dovraga? da se bar i ja promijenim pa da netko tuguje i zbog mene. samo ja suze lijevam. eh, bokte. ne znam zašto al valjda je uvijek tako. još je najgore od svega, što te ljudi počnu uzimati zdravo za gotovo. a ja ne znam šta napravit. ju-pi.
utjeha? the kooks i the fratellis. *čagica*
bar još u nečemu da mogu uživat kako treba!
još jedna stvar pa da odem.
ne, ne mogu shvatiti kako ljudima na prvom mjestu može bit hobi ili neka STVAR. zar nije logično da su ljudima na prvom mjestu ljudi? ne logično, nego... prirodno?
obožavam glazbu. obožavam fotografiju. sve su to moji hobiji i živim za to.
ali... ne, nikada neću moći reći da je glazba/fotografija na prvom mjestu u mom životu. jednostavno - ne.
na prvom mjestu u mom životu su obitelj i prijatelji. tek onda nešto drugo može doć u obzir.
kakvu god strast u meni izazivala glazba/fotografija, nikada to neće izazvati onakvu strast i ljubav kakvu mogu izazvati ljudi. to je tako, to je ČINJENICA.
glazbenici, fotografi, sportaši i FILOZOFI - zapljuvajte me koliko hoćete, to je moje mišljenje.
{znam da će se jedna osoba prepoznati u ovome - ne osuđujem te, samo me tvoj post potaknuo na ovo, a pomalo me i uvrijedio.}
pa sad polako bih mogla i na spavanje.
hvala svima koji će ovo pročitat i utrošit vrijeme koje je i više nego dragocjeno na neku glupost poput ove. ćao.
& P.S. sretan vam prvi dan ljeta. uživajte.